< veljača, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off
design by Bahata =)

my infernal majesty

ne zelim zivjeti u melankoliji i kontinuitetu bez ekscentricnosti i saturnalijskih misli,zelim biti i osjecati,zaboraviti voljeti ako sam ikada znala i prepustiti se poetskom plavetnilu,tami i cvjetovima zla.nisam boem.ne zelim biti.pronalazim se ali bezuspjesno.pokusavam nauciti opstati ali ova okrutnost i hermeticnost izraza svijeta i poimanja zla otvara nove dimenzije moje osobe.komplicirano se ne shvacam.izgubljena sam...



virtuozni iluzionisti


dina-jedinstvena i obozavana,seka po dusi

marija-osoba zbog koje pozelim vjerovati u ljubav

lucija-obozavateljica odaja tete Kakice

ivona-sexy chica bez konkurencije

masterflomaster-majstorica svog zanata iliti djecje pedofilije

mihaela-jedna od vjestica predivne mi trojke

lola-druga u nizu te iste

anita-nju voli mates

vanja mcartney-fenomenalna zena jos boljeg imena

barb-nije biseksualka al je iz kanade

feralis rosae-drugi dio mog dvolicnog alter ega

emily the strange-moj najbolji imaginarni prijatelj

Gothic girl-realna bez uljepsavanja

goth vampire-mracno i duboko,bas onako kako volim

Numb667-wonderwoman

wrecked-he's my new friend :) and I like the way we jest around with Jagodica Bobica

metal militia-prekrasna nedefiniranost i sinestezija,zelim biti njen prijatelj

meNtalka-savrsen duo,svidjet ce vam se

gustin i oni njegovi-svaki komentar je suvisan

valida-pokusava mi konkurirat skrivenim identitetom al hej,svi znamo da je to neponovljiva grbacicka!!!

ana-nju voli racki


spoiled bitch-dokaz da je moguce nekoga voljeti cak i kada ne znas tko je,sada znam i volim jos vise


oj,ej zeno mojaaa-moja ljubljena,voljena,u SVAKOM pogledu zakonita zena :)))))))))))))))


vampire Ivy
-preslatka djevojcica sa S.O.A.D. u pozadini

sandra-ona zeli sudjelovati u svim mojim intimnim aktivnostima

immorital doll-odusevljavajuca

david-covijek zadivljujucih saznanja

irena-drugarica iz predragog mi 2.a,vrlo sentimentalna

wild cat-magical world u svakom smislu te rijeci

zeky-jos jedan dio vesele druzine 2.a,predraga cura

adrijana-ona voli him a ja volim nju

Lord Svenus-nasa predivna jagodica bobica!!!!

matea-preslatka balerina

capan-radi ono sto zeli na najbolji moguci nacin

vampirica-ona to je i svakim postom sve vise privlaci zrtve svog prekrasnog zanata

antonella-djevojce koje voli i koje je voljeno u najljepsem mogucem smislu

princess warrior-princess she is,and warrior of my heart,sve sto netko poput mene pozeljeti moze

Vizije prorocanstva u Danteovom cistilistu


Slijepa

Mrznjom se hranila
Slijepa sanjala
Rane usnulih demona
Iz utrobe joj protjece vino
Okusa crne pohote
Amnezija osjecaja
Izgorjelih snova
Osudenih mastarija
Prokletih pogleda
Krvavih dodira
Suze bez soli i prljavi obrazi
Ukleta praznina i monotoni porazi
Jauci rijeci,izgubljeni proroci
Strast bez svijesti i obamrli potoci
Alias pozude i vrazji robovi
Beskonacne lazi i nepredvidljivost kobi
Pada mrak
Bestjelesni prah
Besmrtni bezimeni
Osuseni beskrajni
Tihe molitve i zaledeni duhovi
Anonimni ja i besramni stihovi




You're beautiful...za peru

Nocni leptir i smrtonosna strast
Ukleta misao i uzdrhtali glas
Duboki oziljci,
Daleki koraci
Vrazji jauci
Izvjestaceni pauci
Crni oblaci
Mrtvi taoci
I ti.
Boli me i umrijet cu
Neshvacena strunut cu
Ono sto mene nikad nece voljet cu
Dusa gori
I svijeca se topi
Cudovista opsjedaju zaledene dvori
Nepronadena
U gradu izgubljenih andela
Sanjat cu
Tvoj osuseni lik
Tvoj surovi lik
Tvoje snene besmrtne oci
Sanjat cu do ponoci
Tada san postati ce java
No moja dusa i dalje spava
Moje blijedo,osuseno tijelo
Bez tebe zivjeti nije htjelo
Boli me jer znam
Kao kultna vrana,kriva sam
Proklinjem svoj duh i iscekujem Hada
Dok tvoje ime ostaje i brise sve ono zvano nada




Magla grijeha

Vidim nistavilo
I cujem tisinu
Ono me progonilo
Da osjetim prazninu
Tama me odgojila
I u snu zarobila
Hladnoca me obavila
Pohota rane zavila
Strahom se hranila
S vrazjeg bunara krv pila
Opsjednuta dama
Uhvacena,sama
S istrosenom dozom sarma
Bez beskrupuloznog srama
U crnom moru grijeha
Pokusava oprati duse
Zna da nema vise nevinih osmijeha
Samo se crno-bijele kule ruse
I zelim ostati sama
Zaboravljam kako je bez boli
Kako je kada ti se dusa bezutjesno ne lomi
Kako je kada vidis svjetlo
A duboki oziljci ne peku
Zaboravljas na hladno tijelo
Jer bestjelesno stvara jezivu jeku
Zarobljena u magli ,cekam
Ne znam sto,ne znam koga
Mozda nekog svoga
Prljavog andela il izmisljenog boga




Nevermind



From lashes to ashes And from lust to dust In your sweetest torment I'm lost And no heaven can help us

Covered the carcass of time with flowers
To send the scent of blame to the grave
Set the darkest thoughts on fire
And watched the ashes climb to Heaven's gates
Death served wine for lovers
Brought from the world where devils reign
And intoxicated angels with sorrow
They witnessed in the eyes of their slaves

In oblivions garden
Her body's on fire
Writhing to towards the angel defiled
To learn how to die
In peace with her god

closing your eyes to disappear
you pray your dreams will leave you here
but still you wake and know the truth
no one's there

say goodnight
don't be afraid
calling me calling me as you fade to black



Vjestice sutona

Izgubljena u sjenama
Prokleta mrznjom vremena
U toj divnoj rijeci stakla
Sama
Pred ogledalom grijeha
Sapat sivih andela

Prljave duse plesu do zore
I smiju se naivnosti
Te vjestice sutona i kradljivci bajke
Proricu otrovani duh

Saturnsko raspolozenje i krvave suze
Pokusavaju odoljeti caroliji
Spaljenoj golubici
Pozudi

Trnci navjestavaju obamrlost
Magija slavi zaledenu svijecu
Crnu cistinu
Ukradenu dusu

Kao da povratka vise nema
Crna oluja se sprema
Dusa ostaje nijema
O kako boli,boli je!



Hell catcher likes your grave

Here I am so pale at your fresh and frail grave
Imagine,people thought you were brave
Ville would say that you were like a moth to that flame
I hope that you're gona decay alive
That your fake circle of providence will potrify
And people say that I'm the one who's bad
Oh,it's so so sad..
You know,I can finally feel peace inside of me
Now,when you're up there angles cry bood, I see
I can hear their yellings,they're crying
I can smell their tears ,they're suffering
Again you change everything and you're not suppoused to
There's deep dryness in my heart,couse emotions are gone with you
The bad ones,but some of the good too
This isn't just your funeral
Don't be so selfish for once
This is funeral of hearts
And your's is buryed alive
I won't sacrifice,not this time
Even now,when you're six feet under the ground I feel restleness
Maybe it's just a foggy fantasy
Maybe you're realy matchless
No,there's no such of misery..
Finally I'm gona live ,breathe and someday maybe smile
Couse with you I forgot what happyness is
I have a feeling that my life is just a forgotten file
Like rot,lost,burned,possesed kiss
That fille will turn into an immorital paper for future
And the kiss will once for ever stop being hell catcher
I hope.



They Turned My Snowman Black

What have you done to me
Dirty tears are falling
Each one hurts like dying
Only I can see is destroying
Thunderstorms are like smiles
Just fake and unreal
My person doesn't exist
Pain is only I can feel
Frozen,poisoned and scared of being
I'm surounded and filled by blood
The candle just lost it light
Death is squeezeing me so tight
I'm whispering so loudly
And she is hearing everything
She is the one who made my snowman black
She is finally awake.
Charmed to make me love him
I'm caught in devil's trap
Only now I can realized
What is good and what is bad
Now I figure out that he is with her
He's not so pure
Just black and dark
Like all my fears
Like all my dreams
Like all my life
Like her...
You've been everything to me
Untill you become her black dove
The clock is ticking eleven times
I have to go now
Sleep and dream you and her
Together
Only,you were good,while she was and still is
Death.



Betrayed



Sve sto je bilo kao da nije
Katarza mrznje sve me jace grije
Ne zelim te voljeti
A tako te volim
Ne zelim postojati i nazivati te svojim
Vjerovala sam tvojim prljavim rijecima
Nadala se laznim usnulim ocima
Danas bjezim od pogleda i ostajem sama
Vrazji otrov me izjeda
I nazire se crna rana
Postajem vrana.

nedjelja, 25.02.2007.

cold silence has a tendency to atrophy any sense of compassion

between supposed lovers
between supposed brothers.



dobra vecer Ljubavnice
Kako tvoji nokti ispunjeni nevjerom i mirisom moje koze?
Smijes li se mojim usnama njoj,dolazis li po samo jos jednu dozu demonske zadovoljstine ili uistinu volis ovu igru svjetla i tame?
Naravno.
Ugasi svjetlo.

dobra vecer Mali prince
Kako tvoj osjecaj krivnje zbog bijega od one sto nadahnjivala te?
Crtas li mi ruzu zbog ljubomore ili straha?
Naravno.
Bojis se koraka drugog muskarca.

dobra vecer Elizabeta
Kako tvoja agonija izgubljenih stvaraoca?
Nudis li mi paranoju zatomljenih sjena ili suze zaljubljene pustinje?
Naravno.
Uobicajena doza.

...

There's no love in fear.
Staring down the hole again.
Hands are on my back again.
Survival is my only friend.
Terrified of what may come.
Remember I will always love you,
As I claw your fucking throat away.
It will end no other way.

Laku noc vi prekrasni divovi koji svaku zoru dolijevate jedno more vise i svaki sumrak brojite jednu zvijezdu manje.
Znate da ne spavam.
Znate da sanjam.
Obecajte da cu se ujutro probuditi sa oziljkom manje i poljupcem vise, da ce moja psiha konacno biti ispunjena otudenim zvukovima vlasite krvave obmane,obecajte da ce zaboraviti moje ime i djetetu sto ga prozdrljivo izjeda pricati price neke druge zatomljene umjetnice,recite mi da ce nestati sa mirisom kisele,preteske kise i da cu moci isprati dodire nepromisljenih vukova i grimizne bjesnoce,recite mi,obecajte mi...
Ne moram vam vjerovati,samo recite da se snovi ne ostvaruju i neprimjereno me uvjerite da sam na izmaku snaga.
Kao sto rekoh,znate da sanjam.
Racunajte na to.
Obecate li, mozda cu usnuti.
Obecate li da nece boljeti,mozda se necu probuditi.
Boljet ce zar ne?
U redu je,ionako volim.


Give away the stone. Let the oceans take and transmutate this cold and fated anchor.
Give away the stone. Let the waters kiss and transmutate these leaden grudges into gold.

Ah,da,zaboravih napomenuti da je ovo vjerojatno zadnje ostvarenje koje citate od preumisljene dame koja se ocito sve ovo vrijeme zavaravala kako doista zna i umije pisati.
Njena slova nisu prihvacena kao ona ista koja se nalaze u abecedi svijeta, a zbilja joj je vazno da budu.
Iznad svega.
Nikad nisam znala sto zelim u zivotu ali sada bar znam sto ne bih trebala biti.
I kako kazu,tako je najbolje za sve.
Nikada nemojte zaboraviti bjezati od one sto je zarobila vasu bajku.
Svijetu ispricajte drugu ali glavne likove izvorne verzije sacuvajte samo za svoje usne.
Ionako cete ogladnjeti a ne zelite umoriti pobjesnjele zrtve hladnih ratova.
Ogulite vraga.

This body holding me reminds me of my own mortality.
Embrace this moment. Remember.We are eternal.
All this pain is an illusion.

Laku noc
.





| komentari (163) | print | # |

nedjelja, 04.02.2007.

Omniscient, omnipotent, omnipresent, without judgment.


But I'm still right here, giving blood and keeping faith.


Pogledom potrazi ustreptale stakore sto proricu usmrcenu tisinu vojske kuge,ogledaj se u mrtvilu dana i zapitaj zasto zvijezde tako cudno mirise.
Poslusaj njih koji govore drugacijim jezikom i ne pokusavaj razumjeti,pricaj svoju pricu zatvarajuci zvuk skripavih kostiju.
Dodirni mjesec i odredi vlaznost,prebroji misli i otudi mu starost,odrasti prince bijelih rijeci ili ostani maslacak zguzvane boli.
Zatvori oke i zakljucaj um,odagnaj tijela i usmrti duh.
Savjest nestaje,tisina prestaje,jauci se lome,suze bole,grijesi stvaraju,oziljci paraju,novi nastaju,a stari ostaju,dubina se gubi,oci sklapaju,mora tone a oblaci rone pod bijedom i tminom ukradenog sata.
Nista nije onako kako se cini da je i nista nije onako kako bi trebalo biti.
Patuljci su gorostasi zaledenih pustinja a Mjesec tek los parfem jeftinog imena.
Da,sada zivis.

Zelis li i sutra?

Ukoliko je tvoj odgovor potvrdan,nastavi,ukoliko ide u suprotnom smjeru,obrisi ocaj sto klizi ti niz krhko tijelo,pastelama nacrtaj crveni osmjeh i podigni visoko ono sto srami se svijeta,dozivi sutra,a dane iza ubijaj sve sto ubilo je tebe.
Zivot je lijep.
Ah,da,i ne uvjeravaj druge kako bi uvjerio sebe.

Carolija usrdnih carobnica za prezivljavanje dana koji nadolazi:
Sastojci:
1 vrag
3 koraka
1 dlan
...
i sve ono u tebi sto ostaje nakon izjeda crva amnezije


Procedura:
1.Nauci razlikovati tezinu koraka i kapi.
2.Zrvtuj sjenu za dobrobit covjecanstva.
3.Probudi vraga sto u tebi spava i pokloni mu ruzu prepunu trnja
4.Paraj mu dlanove sto gorko te dodiruju i smiri strasti koje te
opsesivno imenuju.
5.Uspavaj crva koji izjeda vraga
6.Zamrzi crva koji je ubio vraga
7.Ubij crva sto ubio je vraga
8.Nadi novog stanovnika okaljanih katedrala
9.Budi prijatelj i pisac Honoriusovih grimoara
...
Ucinak:
Ravnodusnost pod krinkom izgubljenog raja

Osvrt:
Ne treba li i svijetu ponekad bar kratak predah od zivopisne glume ?Treba li glumcima svjetlosti i vode ili su uistinu krvolocni
licemjeri pod kamenom mudraca?Ako me zamjete,da li glume?
Ako me ubijaju,zrtvuju li se umjetnosti ili vlastitim zadovoljstvima?
Zelim zivjeti u svijetu dvojbe.Kada odrastem,zelim biti glumica.
Molim vas,naucite me.
Oh,da,glumica.


So crucify the ego before it's far too late
To leave behind this place so negative and blind and cynical
And you will come to find that we are all one mind
Just let the light touch you and let the words spill thorough
Just let them pass right through, bringing out our hope and reason.




| komentari (80) | print | # |

srijeda, 17.01.2007.

I may find peace within the emptiness. How pitiful.



...and if I saw the sun fall down,I'd pick it up and make a crown,
one that was a perfect fit for you...


Ovaj post ce biti drugaciji.Ja sam drugacija.Iz dana u dan,iz izdaje u izdaju,iz zore u sumrak sve je vise prolivenih kapi,a ja nisam ni okusila vino.
Nema filozofiranja,samo moj nacin dozivljavanja onih koji to ne zasluzuju.
Nisam prestala voljeti i vjerovati unatoc svemu i svima,unatoc prolomljenim jaucima suza i preplasenim koracima beznada,nisam prestala ali obecajem svima koji su moji leptiri zeljeznih krila sto nose me prepolovljenu na putu do dna,kunem vam se,prestat cu.Prestat cu makar to bilo zadnje sto ce me ostvariti na ovozemaljskom tlu.I necu dopustiti da me odvedu u to prokleto kraljevstvo nebesko, gdje god ono bilo ako uopce vise imam snage zamisljati to virtualno ispunjenje,necu otici dok se ne prekine taj ukleti lanac.Prestat cu,o vidjet cete,osjecat cete,prestat cu.

Every memory of looking out the back door
I had the photo album spread out on my bedroom floor
It's hard to say it,
time to say it
Goodbye goodbye
Every memory of walking out the front door
I found the photo of the friend that I was looking for

It's hard to say it,
time to say it
Goodbye goodbye

Zao mi je sto se mijenjam i sto to ne cinim onako kako bi vi zeljeli.
Ni ja ne zelim,
drugi su me prisilili.
Da to nisam ucinila danas,sutra ne bih upoznala.
Naviknut cete se ako to uistinu zelite.
Za kraj samo jos zelim spomenuti one koji to i dalje neizmjerno zasluzuju:
my saints and everything I've ever had~lola i ella
my strongest confidant~prelijepa leptirica sandra
my sweetest tourniquet~prekrasna ivana
my missing angel~preslatka ivona
my breath taking mistress~bozanstvena metal militia
my deepest hope~jedinstvena nevija
naravno i svi ostali virtuozni iluzionisti koji su me uveseljavali i "upoznavali" proslog vikenda poput danyja,svena,domenike,andreja,antonele,andreje,vjerana i specially marka kao novog u krugu tzv.mi prijatelja :)))
Dajte si oduska;

Aleister in me and I with him

Oj ti andelu cija ramena su krvava
Zasto dopustas da cupaju ti krila
I njihov grad da obasipa svila
Ionako noc bijela je a vile napustile su snove
Ionako ne sanjas vec preskaces Antenorine zone i ponore
Da,ti izdajice uronjen u blatne vode laznih proroka
Ni krabulje vrazje gorucih grobova ne bjeze od njegovih koraka
Ti sto uronjen si u vrelu krv gresnika
Oplakuj molitve i trazi mrtvog pjesnika
Sto razdire rijecima i hoda unatrag,
No ranjava stihom i prelazi Luciferov prag
Kuga izdanih stakora zaobilazi tvoje lice
Misleci kako vec opsjeda oci gresne ljubavnice
Ti sto ovijen si plamenovima i tjeras prozdrljive suze
Ne boj se,one su te sto strahujuci puze.
Ti sto ovdje si danas,a sutra tek nesto nize
Napokon ces upoznati onu sto dovela te do vrata,a gmize
Poslje sedmog kruga cut ces kako dise,
Sve tise i tise...
I sanjat da ruka koja ovo pise
Ne sapire ostatke Sotonine kise
O preklinjat ces da sve je samo san
Ali zaboravljas da si stanovnik grada Orijasa
O voljet ces nesudeni bezdan
Jer neshvacas da on nije turobno pokopan
Ne,to nije njegovo poleglo nalicje
Samo okreni pogled i nasmijesi se...
Izgorene zrake nose crne svrake nepogresivim linijama grimiznog zrcala
Padajuci iz ruku sto tek prestraseno strahuju,
Jos sedam godina ispisuje prokletstvo eminence
Oj ti stanovnice grada Orijasa,
Ti prokleti robu besmrtnih munja
Oblaci sto nadvijaju se nad gladu otrovanih guja
Upoznaju te sa putevima besmrtnih oluja.
Ti sto postajes meta svega Vrazjeg i Bozjeg
Procitaj ime sto nestaje s trona ogoljenog svevisnjeg
Zasto govoris on,zasto pises suvislo?
Pomirena s trncima,od kostiju siroviji
To nije on,nije li, vjestice u neostvarenoj utopiji?
Usne su ti krvave,no cija li je krv?
Ti si ta koja prozdires andele,
Izgubljena izgubljene carolije
Razbijenog kaleza i zatomljenih prorocanstava
Sama ispravljas pogreske vlastitih velicanstava
Gubis moc,vidim,tako sablasno iscekujes noc
Skrivas se potamnjeno,uzdises ustreptalo
Pitas li se kadkad za koga zvona zvone
Pitas li se jos da li je i tvoja dusa stanovnik zaledene gore?
Sjecas li se dana kada voljela si toplo
Cekala i sanjala potpuno i usnulo?
Sjecas li se stoljeca kada oci bile su tvoje i gledale sve ono sto crtalo je more?
Gdje je nestala djevojcica crbene ljuljacke,
Gdje su nestale boje,a lutke ostale gole?
Upitah to stanovnicu grada Orijasa,
Beznadnu vjesticu istosene vjere
Zasto ubijas stvaratelje vjecnosti i sjene,
A sama prozdires otrove i korijene
Ravnodusnosti i bescilja,beznada..,
Kolijevke uplakanog Thanatosa?
No,izgubivsi glas u jauku pakla,
Prodavsi jos jednu nevinost stakla
Preminuvsi u dubini crvenog vina
Poljupcem samrtnim svatih da nije kriva
Tisuce glasnih saptaca lira opjevase onu sto optuzise lazno,
Samoca utihnu,a divlja tisina obgrli to nevino tijelo snazno
Izdana od bogova,no iznova blagoslovljena
Tako gresna,no ponovno tako nevina
Zadnjim prokletstvom pokazala je svima
Da njene moci i neusporedivost nije zahvatila zima.
Da,bijase to duh turobne carobnice,
One sto proklinje andele dok necujno oplakuje zlodusne grobnice
Tko li ce oplakivati tvoju?

Pa vi koji vidite auru kada zelite gledati i vi koji poznajete oci vjernika ali ipak preferirate sumnjati u naivnost zivite u iscekivanju da ce novi dan doci a s njim i post velikodusno opjevane vam vjestice u neostvarenoj utopiji.U svakom slucaju nastojite ostvariti.

p.s. Ne trazite smisao rijeci prijatelj ukoliko stvarno nemate pametnijeg posla, a ako mislite da poznajete svu njegovu dubinu,vjerujte mi,iznenadili biste se koliko plitko je more
.



| komentari (64) | print | # |

subota, 30.12.2006.

lateralus

vrela krv njegova tijela tjerala je vec treci dan ono sto razbijalo je otudene magle.i para sto sjednjavala se sa hladnim strujama proslosti nije mogla izbrisati tu gustocu sto opsjedala je zaboravljenu proslost.umrtvio je.govorio je kako je vec bila osusena,usne vise nisu gutale,oci vise nisu topile,a jedino sto odavalo je znakove prividne svijesti bila je prasina sto polaganim virtuoznim sinkroniziranim pokretima padala je sa mastovitih snova te usmrcene carobnice.govorio je upravo to.ona je tek usnula,govorio je.naravno.samo sto njezini snovi nece potrajati tek koji sat,njene oci nece se otvoriti dok ne pronadu caroliju koja razbit ce tisucljetnu magiju istrosenog andela smrti.znao je.ali nije govorio.a ona?ona je sljedila njega.kada je rekao da je voli,ona je odgovarala,kada je obecavao,ona se zaklinjala,kada je volio,ona je obozavala.ali voljela nije nikada.obecavsi sjeni sto pratila je vjerno da nikada nikome poklonit povjerenje nece zivjela je snove i uvjeravala one sto sanjali su lazno i sve sto joj bilo je vazno zaboravljala je prividno,no dozivljavala duboko,nesvjesno.kada procitao je rijeci koje otkrivale su ono sto usne pokrivale su,kada shvatio je da sve je samo plast otudene zavjere odlucio je igrati igru zivota i smrti i nije bio spreman izgubiti.hladnom osvetom vratio je bol sto i dalje klizila je niz njegove kosti,ponos sto vodio ga je kroz sve sto volio je i dalje osporavao je voljeti je.a volio je.i govorio je.kada nije slusala.znala je.ali zatajena pravila se da i dalje sve je obmana.i prisuljala se noc kada otkrila je lice i rekla mu da sve je samo igra zaigrane varalice,ne znajuci da on zna sve tajne i zavjere,ne znajuci koliko voli njene otrove.sablasnim pokretima zatvorio je oci koje volio je od zivota i smrti svakim trenom sve vise i vise,ne mogavsi podnijeti da ona sto dise ne voli njega pa place sve tise i tise...i sve vise i vise...umrtvljena djeva zbog zatajenih moci i krvi sto tekla je iz razlomljenih suza odluci vratiti naklonost onih koji ubijali su zbog nje i nju.i vratila se ondje gdje poljubili su se ljeta zaboravljene godine i ugledala onog koji i dalje zivio je opsesije.ne mogavsi podnjeti da ubijena bude ubila je onog cijim imenom trnci vidljivo raspolazu,o ubila je onog ciji dah ju je grijao,onog ciji pogled je ledio,a dodir palio vatru nekad samotnih planina oskude.ubila je onog cije ime ju je uzvisavalo i ciji zaziv je volio nezamislivo neizmjerno.o ubila je jer nije znala uzvratiti ljubavlju koja bijase joj obecana kao sto i sama je obecala sjeni sto pratila je vjerno,nikada nikoga,o nikada nikoga voljeti nece.i nije.i smije se..o,da,smije se...onima koji istim osmjehom uzvracaju.podsmijeh osvaja ovaj svijet.nazalost.
bez sljedeca dva imena ovaj post nebi imao nikakvu tezinu ili smisao stoga zahvaljujem predivnim muzama ali nadasve bozanstvenim virtuozima u olicju divnih mi prijatelja:andeo s greskom i rudlava;HVALA.vi ste nastavak price koju ne zelim zavrsiti a jos manje zaboraviti,vi ste sve sto zelim voljeti i ono bez cega vise ne bih znala nastavljati koracati. neprocjenjivo.



| komentari (87) | print | # |

nedjelja, 10.12.2006.

opiate

proslo je sesnaest prokletih ljeta,sesnaest vrucih oluja i sesnaest ledenih ljubavi,sesnaest okrutnih zima i sesnaest osudenika koji trajno lebde na rubu vjecnosti,a nikad konacno ne zarone u bezdan...njih sesnaest nije probudilo mene,zivu a sa svojstvima mrtvaca,mrtvu s osobinama zivog stvora -nesklapnost na licu zemljinu -vrlo smirena ,a ipak bez daha.snijeg je i dalje crn,nevidljive stvari su i dalje jedine stvarne,a sesnaest osusenih dusa i dalje ne pronalaze povoljne puteve za bijeg iz tog beztezinskog stanja surove osusenosti.nazalost.koliko ce potrajati stanje neiskoristenog duha?nedovoljno kratko,nadam se.ionako vec traje predugo.nastavlja navodno zaboravljeno,cini sve nedopusteno.zasto?nemoj molim te,zelim biti sretna,napokon ne skrivati i potajno zeljeti kako bi postedila manje sretne svog sebicnog intuzijazma,napokon mogu biti sve sto pozelim,imam tebe,da,upravo tebe moja najveca sreco,moja ljubljena,voljena,naravno,nevija...i tebe predivna,nikad izgubljena vec tek neprimjetno zatajena seko po dusi,naravno,dina...ni one nisu zaboravljene,otkrivene vjestice skrivenog nam tria,moja nimalo zaboravljena proslost,ponovno zazivjela sadasnjost i obecana buducnost...da,lola i mihaela...ni ona nije zaboravljena,a kako bi i bila kada je upravo nepobitan dokaz u kolikoj mjeri svakog dana mogu voljeti sve vise i vise...i VISE...ivana...da,imam vas,imam vas,osjecam vas,vidim i volim koliko god i dalje tvrdila kako je to tek realno nemoguce..pa ionako zivim u imaginarnom svijetu prepunom sarenih pijuna izmisljenih bogova.zasto bi bilo?imam i njega koji mi govori sve sto zelim cuti,imam sunce koje svaki sumrak bjezi i imam mjesec koje svaku noc prica pricu preteskih rijeci,bez naslova,likova i sadrzaja,umotanu suzama i obgrljenu tobom,imam te u potpunosti.da,upravo TEBE.ne mozes pobjeci,ne zelis,ne smijes voljeti a volis.o kako li je divno biti zacaran vlastitim kletvama,nije li?smijem se i po prvi puta uzivam u svemu opsjednutom,da,zivot je lijep.
cestitam svima koji su dosli do kraja danasnjih sveobuhvatnih ispovijesti,tek za kraj slijedi nesto nedavno izreceno..

Riders on broken dreams

Nocni leptiri skladaju auru boga Sna
Oblaci vode bitke i duse vuku do samog dna
One placu,no vec izmisljena tisina bijase prokleta olujom mora
Prolom jauka i kise usmrcenih lovaca samoce
Probijahu se kroz tminu prozdrljivih vukova i bjesnoce
Sto rasirena poput krvave mreze oskudnih udovica
Stvara novu iluziju agonije i krepkih poljubaca
Sjene sto zrcale se pred zrcalom beznada
Vode me trnovitim stazama i vjere zaboravljenih stoljeca
Kazu da to je ono sto mi treba,kazu da ne boli,
Da sve sto zivim i trazim tek nesvjesno moli
One sto drze konce golih lutaka u jos hladnijim rukama
Samilost i kajanje zbog namjernih oskvrnuca
Besramnih grijeha i vjecnosti potonuca
Milost glatke ruznoce nije me postedjela
Ocekujuci sjenu ugledah lice ciji izraz tuga je pojela
U rukama svojim osjetih trnce njene,
A stopama sto sljede i koraci problijede
I ostadosmo same,dvije izbrisane dame
Izabrane,voljene i postojane
Kazu da sjene nemaju imena i boje
I ne zelim ogranicavati ono sto nije moje
No velicanstvena ona rekla mi je ime
I boju sto krasi ostavljene tmine
I povede me stazama usjecenim u stijene,
Koracasmo morima brojeci Mjeseceve mjene
Ja i divna Elizabeta
Tog dana kada vrijeme odlucilo je stati
A bogovi zadnju priliku priznanja dati
Ja i divna Elizabeta
I koracasmo danima,nocima i svemu izmedu
I vjerovasmo jedna drugoj ne trazeci srecu tudu
Bezuvjetno,nesagledivo kroz dimne pruge
Sa smrtnom boli ali i sa zlom sto pratilo nas je poput duge
Ona znala je gdje zarobljen moj duh place
A ja slusala sam trnce sto i danas rukama mi prolaze
Obecala je pronaci dio trojstva dok tijelo skapava
Obecala je upotpuniti bezlicnost sto cijelu me ranjava
A ja njoj vjernost sto od niceg ne oskudijeva
I koracasmo ispod neba,ja i Elizabeta
U potrazi za duhom i prorocanstvom izgubljenog ljeta
Koracasmo kroz devet zima i na pragu desetljeca
Shvatih da tijelo mi nece dozivjeti novog proljeca
Upitah Elizabetu gdje krije se kraj
Znajuci da nista vise je poznat od polazista za raj
Ona ne odgovarase rijecima vec usnulim umorima
Zabrinjavase oci sto gledahu i iscekuju godinama
Zazivanje ne otvarase vrata njenih usana
I tek tada svatih da ostade samo obmana
Napustila me i ona sto vjerovala je vjecnosti
Sto sanjala je isti san,a trazila jedino prolaznosti bezdan
I koracah dalje preko prasnih poljana
Ostavljajuci tragove krvavih solana
Nadajuci se da pojavit ce se divna Elizabeta
No vec osusena upoznah svijet bez srama
Potpuno sama,potpuno sama...
I toga dana zavlada tama
Vreva tijela i galama
A ja i dalje shvacala nisam
Sto razljutilo je bogove Sna
Da oduzese mi onu sto jedina me odvajala od dna,
Skrivala od skitnica grobnica
Pokazujuci put do zarobljenog duha
Stvarajuci svijet bez vida i sluha
Tada bogovi mi rekose da sve je samo varka
Bez duha postala sam jos jedna Sotonina svraka
Surovim taocem njegova mraka
Stvorio je sjenu,o divnu Elizabetu
Kako unistio bi tijelo i zavrsio kletvu
Naivnim ponorima pala sam u zamku
I jaukom probudila bogove Sna
Preko ponora i visina do Luciferova dna
Do Elizabetina mrtvila,pokolja
Mog zavjernickog crnila i samrtnickih nevolja
O kako li sam voljela te oci prevare,
Blagoslivljala njene uzivisene govore
Trazila vrazje ruke da grle dvolicno
Drhtala nad sjenom cije ime bivase tako svemocno
O Elizabeta-kraljice prokletih
Otrove opsjednute vjere otimam od otetih!
Trazim se i trazim te
Prkosno i kukavicki
O bojim se i bodem te
I punim duh suzama diabolicki
Da,mrtav je.


ozivi me vjestice u neostvarenoj utopiji
to be continued...



| komentari (82) | print | # |

ponedjeljak, 13.11.2006.

letter before last u

ne znas koliko boli gledati tragove vlastite mrznje i neprihvacanja,gorkog izumiranja,napustanja i osame,o koliko samo boli.ne tjeraj se gledati me u te mracne dubine potrosene vjernosti,zaprljane njeznosti,naivne nevinosti...to vise nisam ja.jesam li nekada bila?oh,da,voljela je.voli.voljet ce.ne,vanja,ne,boljet ce.vec sada boli...oh ne cujes li kako te prozdrljivo zovu ti vukovi dvolicne ljubavi,koliko su ostri zvukovi violina sto zvuk stvaraju na dlanovima njihovih vragova,tudih crnih zavjera.pogledaj,jos jedna trepavica neizrecene zelje,ni to ne zele.nisi dostojna.ponovno ti lazu kroz sito patnje,ponovno ti ime spominju ne obaziruci se koliko krvi proizlazi iz svakog slova,ponovno te pokusavaju zastititi lazima,oh kako li se samo bijedno boje.misle da ne mogu podnijeti istinu,misle da su mi draze plitke maske,misle da tako je bolje,da,bolje je..dok ne vidim svjetlo ispod hladnog Sunca i ne osjecam miris mora plave kose purpurnih sirena.nemojte,preklinjem vas,prestanite...samo to,samo to.preklinjem vas,dovoljno je.samozatajnost pogleda posljednjeg punog mjeseca bezuspjesno pokusava sakriti neizbjeznost prolaznosti,miris bezdusnosti i jalove sirovosti.ne zelis letjeti i vidjeti sve ono sto ne govore,ne zelis slusati uspavanke namjenjene tudoj djeci,ne zelis li?cekaj dan kada sve crno postati ce bjelo,kada sve obojeno zamijenit ce bestjelesno,sve providno dobit ce dubinu ,a izgubljeno ce pronaci uzdrhtale ruke skromnosti,cekaj sat koji brojat ce minutu vise,koji voljet ce jos jednu vjecnost duze,koji sanjat ce jos san blize,koji zaboravit ce jos jednu bol koja tako glasno uzdise..."...And in my darkest moment, fetal and weeping.
The moon tells me a secret. My confidant.
As full and bright as I am, this light is not my own
A million light reflections pass over me
It's source is bright and endless.
She resuscitates the hopeless
Without her we are lifeless satellites dreaming dreams.
And as I pull my head out I am without one doubt
Don't want to be down here feeding my narcissism
I must crucify the ego before it's far too late
I pray the light lifts me out before I pine away..."

obecah ovaj post posvetiti onoj zbog koje danas gledam te prekrasne balerine sto se ljupko sjedinjuju u jedno a na zrcalnom dnu crtaju suzne mi obraze,hvala ti sto i danas pronalazim boga u sebi a na tronu izgubljenog kraljevstva postavljam novu vladaricu neizmjernih moci.ivana iliti spoiled bitch.prekrasno.odista.poslusajte te ocaravajuce rijeci,poslusajte kako se tope na vrucim usnama od planule ljubavi i radosti,osjecate li tu privlacnost sa nadnaravnim iako ste svjesni da ste vi ti koji ste bozanski u cijeloj prici..?naravno..naravno moja ljubljena



| komentari (66) | print | # |

nedjelja, 29.10.2006.

declaration of intent

voljela bih znati gdje prestaju snovi,gdje je ruka koja me plasljivo dodiruje uistinu ona koja zeli moju dusu a ne vrat,ona koja ljubi suze,a ne pije gladni sat i tako vjesto iscekuje dno odavno okaljanog kaleza.kako znati kada zivim ono plitko i prozirno a kada sanjam zeljeno?budenje vjestine i zaboravljene magije nije nista vise doli preskakivanja sestog rova iza ponora u kojem licemjeri hodaju zaogrnjeni olovnim kabanicama.kako znam da sada i ove rijeci ne pisem u jednoj od faza sna...ne vidim i ne razumijem razliku izmedu snova i jave kada se ni jedno ni drugo ne ostvaruje.da li bi trebali?nikako.
..pokusavam biti prizemnija,ne,nisam,pokusavam se ne osvrtati,pogled uvijek pobjegne,pokusavam ne oskudijevati intimne solane,no lica su na koncu potopljena.bunari su duboki a ja se ipak bojim da cu ugledati svjetlost.voda je jos na usnama,no zednija sam no ikada.zasto jesti samu sebe kada si okruzen tolikim stakorima koji ce te drage volje pojesti zivu i ne moras se bojati,imaju oni i prijatelje koji ce se rijesiti kostiju.ostat ce samo magija suza i hladnoca saturnalijskih misli.no i to je mnogo uzme li se u obzir sve potroseno na svladavanje,kako ih ljudi vole nazivati,sila zla.o predivne su,uistinu.obecah ovaj post posvetiti onima koje ne zanima koliko bisera secernih kapi potrosim na svladavanje egoisticnih pokusaja zadovoljavanja pravde za koju i dalje ne shvacam da ne postoji ili koliko visoko na ljestvici senzibiliteta osiguravam mjesto vlastitim snagama tolerancije i dozivljavanja.ne,njih to ne zanima,njima nisu vazne ili potrebne bestjelesne cinjenice bez imena i pozadine,one su te koje preko onih najiskrenijih i najdubljih teza i neutemeljenih no tako zarko zeljenih prorocanstava pisu jos ljepse i divnije price,podebljavaju moje ime i nazivaju me legendom,bolno zadovoljavajuce govore kako ne znaju koliko su sretni oni koji se mogu nazivati mojim prijateljima.uistinu fascinirajuce koliko vise i lakse mozes vjerovati onima koje ne poznajes,mozda upravo jer se budi ta enormna zelja da ih upoznas i potvrdis sve vec receno.uistinu je lakse,pa cak i u potpunosti moguce
voljeti jednostavno na temelju rijeci.da li je uopce i potrebno vise,fizicki kontakt,iscrpljujuc pogled kako bi zakljucio cije oci nose tamniju nijansu ili cije usne su popile vise krvi.ne,nije potrebno.nikada nije ni bilo.rijeci te nikada nece razocarati,biti ce upravo sve ono sto zelis da budu i iako ce mozda biti zaprljane i upitne,ti to neces znati i sasvim prekrasno zivjeti u zabludi.ne zelim otvarati oci samo kako bih vidjela sto je istina a sto laz,koliko su duboki oziljci nevjere danas i koliko plitka je gesta navodne ljubavi.rijeci su snaznije,one ili vole ili mrze,ne poznaju ravnodusnost,osjecaju,bez obzira kako,u kojem smijeru,prema pozitivnom ili negativnom polu,krecu se...neki brze,drugi sporije...i dalje trce...korak iza koraka...nesvjesno,povodljivo,opcinjeno,,,sada vec virtuozno iluzionisticki...potrci duso krvava...

Nineth prophecy

Cekaj me ondje gdje tama vlada
Gdje bjelina oprosta bjezi od ocajnih pogleda
Gdje su mirni snovi a izdaja ne boli
Ondje gdje crnu zemlju pohota izdaha voli
Nauci me voljeti,molim te,neka prestane boljeti
Slijedi me jer tvoja sam,jer moj je i tvoj dah
Oni ne vide moje,a ljube tvoje lice
Jer bjelina ih zasljepljuje dok traze demonske ulice
U tami ne vide razliku,ne vide moju cistu i tvoju osusenu priliku
Mozda samo ja vidim crvenilo u ocima
Samo ja sanjam maglu u njihovim nocima
Uvjeri me da to je ona jer lazima okaljana bjezim od sumornih demona
Zasto ne vidis one koji prljaju mi obraze
Ti optuzujes moju sjenu i velicas poraze
Prokletstvo osvaja
Ti nastavljas
Podizes i trazis
Vampirske zudnje i prokletstva djece
Ustreptale duse i vriske pokopane eminence
Jeka te vodi
Pozuri,jos malo,jos samo malo...
Kada purpurna suza nade bestjelesni sat
Kada dvoje ljubavnika zapocne rat
Kada zora nade muze u odajama raja
Kada mjesec pita Sunce ima li kraja
Podigni pogled i poljubi sliku
Skini crnu vrpcu i ugledat ces moju izgubljenu priliku
Tada poslusaj rijeci koje sapcu ti glasno.Poslusaj plac...:

"Sablasne zvijeri trazile su put,
Vragovi prevare crtali su kut,
Andeo smrti trazio je ime,
Zapaljeni snovi crtali su rime.
Svi su znali sve,svi osim nje.
Ona je znala da nije sama,
Ona je voljela i ostala samo bezdusna dama.
Prodala je sve,samo tijelo ne.
Ono je uvijek bilo tvoje.
Sada oceani vjere,vjetra i vatre nova prorocanstva kroje..."
Poslusaj,poslusaj plac...



...vratila se sinoc i ponovno ozivjela sve davno sanjano,podsjetila me koliko je neprocjenjivo moguce nekoga voljeti i uvjerila da tako nesto vise nikada nece prestati...
...samo toliko...
...sretna sam...
...hvala dina,ponovno...predivno hvala...font>



| komentari (54) | print | # |

nedjelja, 15.10.2006.

i wona be ur friend-sljedeci post samo za tebe :)

nastavljam i ne mijenjam stari film novih vremena,papiri su zuti a lica bezimena
pisem neizreceno no duboko dozivljeno pa djeco uzivajte dok duse ostaju u tami a bestjelenost vodi rat u purpurnoj osami
nije li divno?
naravno...
nije.


Nineth prophecy

Molitva straha-sedma suza

Egzorcizam udova i otuzan miris jalovih kostiju
Zatvorenih ociju gutam cistu hostiju
Jedino sto u meni je iskreno i sveto
Prolazi kroz mene i topi sve ukleto
Jos jedna tiho pada na glasno dno
Kaze ne volim te i para sve purpurno
Samo jedna u mnostvu,ona pozvana na Sotoninu gozbu
Ocnjake voli a mene izaziva na borbu
Pojest cu sve sto stakori zaborave
Popit cu plavo u krvi i dalje trazit otrove
Nema smisla gledat u oci prevare...
Kad knez postane junak tudeg doba
A mene zatvore misleci koliko metara ispod groba
Past ce dusa
Za njom kisa
A let bijelih sismisa
Zamijenit ce andele crne
Ja ostajem bez krune
Ogoljena cekam koliko dugo ce tama
Prljat moje ime i ostavljat da sama
Umisljam kako prva sam dama
A buducnost bijelog dana
Nestaje jer vrisak vrana
Pjeva koja od zaledenih grana
Izgorjet ce kao suzom otrovana
I place...place ponovno sama
Umislja kako ostavljena dama
Ubija svjetlost dana
Ja postajem vrana
Dok zapaljena grana
U pepelu skriva koliko zapravo je dusa otrovana



| komentari (60) | print | # |

utorak, 03.10.2006.

Ne pokusavaj razumjeti

ostvarujem davno obecano
first part only for those three little girls...>eremit,nepoznata i masterflomaster
...danas je padala kisa.volim kisu.i puzzle.i cedevitu.danas nije padala kisa jer se kisa naljutila na Boga
jer joj ne placa benificirani radni staz.jelena me prislila da napisem kako pada kisa.znam.ona zlostavlja.ona
mene cak nekada cudno gleda.onako.i pita me cudne stvari.ona ne zna da je kisa ljuta na Boga.i vi joj to
nemojte reci. da sam kisa i ja bih bila ljuta na Boga.i na sunce.ono ima benificirani radni staz.
the end.
...

second part for all u who think that u care,believe me,u don't.
and one more thing...never believe person who doesn't believe.



Nineth prophecy

Molitva straha-Sesta suza

Kisa sapire grijeh sa lica
Sol cisti mramor s odronjenih litica
Suze traze mjesto u redovima nijemih
Molitve se izgovaraju s usana vrelih
One sto gutaju sve vrazje i tude
I preziru sto proklinje ih bez imalo srdzbe
Vjetar mrsi kosu,pjeva crnom kosu
Koliko gavran duze letjeti moze
I u koje visine nosi tijela ogoljene koze
Trazili su dusu kroz paklene magle,
Sjedili pokraj provalije,u ruci drzali krvave igle
Trnoruzice vise nisu sto nekada su bile
Jucer su voljele,danas sablasno ubile
Cirkus djece i crvenog smijeha
Prisiljenog duha bez cara i tame
Virtuoznost neprijatelja iskovanog grijeha
Ogladnjelog vraca,hrama iskopane jame
To sto ruke grle i crne macke vole
To sto brises moje ime i sanjas snove gole
Sto ocaj i depresija stoje iza zatvorenih vrata
Sto njene usne slijede put do tvoga vrata
Izdajice kneza zivjet ce i dalje
I samo rijetki znat ce sto lazna ljubav je
A ja zasljepljena ostajem
I bez imalo straha i savjesti priznajem
Da vrag sam



| komentari (36) | print | # |

nedjelja, 24.09.2006.

pricajte i dalje ali ja vise necu slusati

unaprijed se ispricavam mariji,luciji i jeleni zbog opseznosti i kompliciranosti jos jednog posta,al obecajem,novi stize za tjedan danas pa se nadajte i dalje...:)
ljudi pricaju.o,da.ljudi pricaju mnogo.cak i onda kada vise ni sami ne razumiju sto govore,nastavljaju.pricaju...i ljudi slusaju.slusaju druge ljude.slusaju one koje ne bi smjeli ili trebali slusati.o,da,ljudi slusaju.ali najgore od svega je sto ljudi vjeruju,o da,naivna smo mi populacija.naivnija nego sto mislimo.da.post nema nekog smisla ili cilja kao ni bilo sto drugo trenutno u mojim rukama.jednostavno zelim napredovati i stici negdje.ondje gdje nece biti drugih.ondje gdje nece biti onih koji ne gledaju ocima,a slusaju tudim usima.zelim iskoristiti ono nesto cudno sto nazivamo "sutra" i otvoriti zatvorene kutije.ne bojte se,samo ste trebali pitati.odgovorila bih iako volim sutnju.objasnila bih iako preferiram dvosmislenost i hermeticnost.gledala bih dan iako sanjam noc.potrudila bih se.samo ste trebali pitati onu o cijem zivotu zakljucujete i saslusati i onu stranu ploce na kojoj su vesele melodije.dan bi zamjenio tamu i lice biste vidjeli mozda ne u onom svjetlu u kojem ga zelite gledati,no bilo bi lijepo.obecajem,bilo bi lijepo. i ja ponekad volim poslusati onu drugu stranu ploce,onu na kojoj ljudi pjevaju pjesme vec otrcano puno puta spominjanim bijelim bogovima.danas je dan.danas gledam dan.danas me nije briga za one koji povrsno izigravaju neke osusene lutke,danas ne slusam kako kamen pada u plitko more,danas cijenim dubinu a prozirnost prezirem iz rijeci u djela.danas se ne okrecem za laznm demonima,danas se ne klanjam sumornim sablastima,ne,danas je dan.dan u kojem cu gledati one koji to zasluzuju i diviti se onome sto me cini zasluzenom.zaboravljam koliko zelim kisu i mrak,potiskujem sve potamnjeno i volim zaborav.ne zalim one koji se prilagodavaju da umisljeno imaju i ne pamtim imena koja me kasnije dvolicno truju.ne osjecam tugu price koju prica mi tijelo,ne dodirujem krunu vjere koja vjeruje u duh,ne odgovaram ocaju mrznje koji mrzi mi dusu. kosti su jos blijede,usne su jos zedne,ruke su jos plahe,ali dan tek pocinje.danas cu vidjeti po prvi put ono sto gledam godinama.retardacija na djelu,no vrijedilo je.ne kazem da cu uzivati ali ce biti onako kako je trebalo biti davno prije,onako kako je i kako zasluzuje biti.mozda cu zeljeti ponovit.da.to bi bilo lijepo.danas je dan.danas je lijep dan i ja cu ga voljeti.voljet cu ono necujno i slijepo jer sam uvjerena da ljubav onoga sto vidim i cujem nije nista bliza mi od neostvarenih iluzija neshvacenih namjera.ravnodusno zalit cu vas djeco koja upravo poput tih istih koje s iskrenom ravnodusnoscu osjetim, naivno vjerujete svemu sto vidite,cujete i ljubite.i ja sam bila jedna od vas,ali danas jednostavno vise nije taj dan.



| komentari (17) | print | # |

<< Arhiva >>